понедељак, 12. мај 2008.

I opet ništa

I opet ništa .Ni dvanaesto jutro maja ne beše drugačije , nego mi baš izgledaše isto kao i u nedelju kada se moja majka prekrsti i naglas reče - Daj Bože da nam ovaj dan donese boljitak .

I opet ništa .

Narod k'o narod . Pojuri , a pamet i glavu ostavi kući .U ladovini. I misli , e baš neka sam njega i njega , a neka nisam njega , on mi je za sve kriv , a još se pravi i pametan i ...

I tako već godinama . Sve u krug . Grizemo, kidamo , lomimo . A mislimo, sve je to drugima. Nama nije . Ne znamo ,ili nam pamet još uvek negde u ladovininki u paučinu umotana , da sve radimo samo sebi i onima koje volimo .Možda u dobroj nameri ali, glava na ramenu a pamet ... Bože gde li je ?
Kaže mi komšija : Nekako svi odoše na onu stranu , pa ko velim 'ajd i ja , da ne kažu...
A, o lepšem dvanestom jutru maja , i svim narednim jutrima nije razmišljao. Nego k'o ovce na solilo .
Užasavam se ideologije mase . I strepim. Ali verujem. Ta lepša jutra moraju doći . A do tada ...

1 коментар:

autor Milica Stojković је рекао...

Duhovito Dano.